Happy BAD MED family

Poluzatvorenih okica, ali sa velikim, zadovoljnim smiješkom, pišem vam ovaj tekst!

Protekli tjedan skupili smo se u Zagrebu baš kao jedna velika obitelj. Kad kažem velika, mislim ogromna :) Čak 35 djece sudjelovalo je na kampu! 35 malih, vrijednih i blesavih glavica iz čak 4 kluba: Medvedgrad, Zagreb Maksimir, Velika Gorica i Arka (Makarska).

Kao glavne konstante na treninzima pojavljivali smo se Silvač i ja, te uz litre kave i tonu planiranja držali sve konce u rukama :) dječica su vrijedno radila, kao male pčelice, a nadamo se da će zbog tog rada ubrati puno meda(lja) ;)

Da bi maksimalno zbunili roditelje, namjerno smo više puta mijenjali vrijeme i mjesto treninga, čisto da provjerimo njihovo strpljenje i koncentraciju. Moram priznati da su bili divni i pratili nas u stopu sa svim tim čarobiranjima. Treninge smo tako održavali i na Turbo Limaču i u Areni i u Sutinskim Vrelima. Skoro smo jedan trening odradili i u Makarskoj, ali smo u zadnji tren odustali zbog lošeg vremena :)

Dječica su se brzo skompala, pa su se kazne za pričanje množile iz dana u dan. Antonio je, naravno, napravio najviše kazni. Bogu hvala.

U mučenju ove dječice, pomogli su nam i naši Vedran, Jasna i Lidija, kao i Tina Petranović i seke Skorup. Uključio se i nas kondicijski majstor Gogi pa su dječica sa sobom ponijela i rezultate raznih mjerenja. (cure ispričavam se još jednom što nisam najavila vaganje pa ste slučajno za doručak pojele 5 kila kamenja :)

U subotu smo, kao grande finale, organizirali mini ekipni turnir u Areni koji smo začinili druženjem, Glorijinim rođendanom i izradom majica suvenira :) Veselo trenersko društvo kasnije je nastavilo druženje na kavici i klopi gdje smo već počeli razvijati nove ubojite planove za slijedeće ovakve projekte.

Posebne zahvale idu i roditeljima Šimić i Buchberger koji su ugostili igrače iz Makarske i time im učinili ove pripreme puno pristupačnijima!

Ovim tekstom također vam želim najaviti da naš trenutni direktor saveza Mićo ozbiljno razmišlja o novoj karijeri kao taxi vozaču. Shvatio je to na jednom od 100 putovanja iz Velike Gorice prema Zagrebu :)

Šalu na stranu, gledam na ovaj kamp kao na veliki korak prema suradnji, napredku i razvitku badmintona u Hrvatskoj. Drago mi je što su se klubovi odazvali i pokazali da imaju volje i želje graditi nove odnose i oštriti stare, sve to za boljitak naših klinaca i klinceza. Osobno se ne sjećam kada sam zadnji put vidjela toliko dobre energije na jednom mjestu.

Draga moja dječice, nadam se da ste svašta korisno naučili, ali i ono najbitnije, da ste stvorili nove prijatelje s kojima ćete graditi daljnje sportske uspjehe.

Vidimo se svi ponovo već slijedeći vikend na turniru Hrvatskog kupa koji je također svojevrsan zajednički projekt Zagreb Maksimira i Medvedgrada. :)

Kaže se : zajedno smo jači, a ja vas sve zajedno ljubim ;)

Iva

P.S. Silvac nema te svijet :) ponavljamo ovu suradnju uskoro :D

Ovaj vikend opet smo zaigrali u prvoj nacionalnoj ligi Francuske. Standardna hrvatsko-francuska postava s Lukom, Čičom i sa mnom ovaj je put odigrala izjednačeno (4:4).

Luka i ja smo nekim čudom dobili mix (čitaj Luka je dobio singl na parskom terenu protiv dvoje). Čiča je sa Laurom Choinet dobila par, a singlove smo svi troje izgubili (Luka od Maxime Michela, Čiča od Laure Vane, a ja od Kim Novak). Još uvijek smo u borbi za prvo mjesto u skupini, a cilj je svakako otići u play-off za što moramo biti barem drugi u skupini. Ostalo je još 4 susreta do kraja sezone.

Ljubi vas Iva

P.S. Toliko smo se puta uslikali da ne mogu izabrat koju bi sliku stavila uz tekst, zato vam evo ponovno iste od prije 2 mjeseca :)

Četvrtak 23.1.2014. je postao još jedan važan dan za Katarinu Galenić i BK Medvedgrad. Danas je Katarina po prvi puta nastupila za prvu ekipu danskog kluba VEB,u play-offu najjače europske lige; zajedno sa Zvonimirom Đurkinjakom.
Sa svojih 16 godina je druga najmlađa igračica u Ligi.

Igrali su u gostima protiv Soelrod Stranda i poraženi su sa 4:2 Katarina je igrala ženske parove, od kojih se nije očekivalo čudo. Ona i partnerica su poražene, ali to je neprocijenjivo iskustvo za Katarinu, koje joj treba pred Europsko prvenstvo.

Najbolji igrač kluba u prvom dijelu lige - Đuro je i ovaj put pobijedio u miksu.

TO ZNAČI DA JE VEĆ DVOJE IGRAČA IZ NAŠEG KLUBA ZAIGRALO U DANSKOJ LIGI I ZBOG TOGA SMO JAKO PONOSNI NA NJIH. NEMA PUNO KLUBOVA IZVAN DANSKE KOJIMA JE TO USPJELO. Osobito ne iz južne Europe.

Treći turnir Hrvatskog kupa je bio najduži turnir koji je ikad organiziran u Zagrebu, ali nije nam žao jer su naši igrači opet pokazali napredak. Oba dana je turnir trajao 11 sati .Oni koji dugo pamte tekstove sa naše stranice sjetit će se da sam slične pohvale o napretku imala i nakon 2.hk-a :))), ali ovaj put je bilo još bolje!!

SUBOTA:

Mlađi juniori:

Vjerojatno najljepši trenutak na turniru za trenere je klubsko finale, a to smo ovaj put imali i u muškoj i u ženskoj konkurenciji. U "vječnim derbijima" su igrali Dominik Doko i Borna Drvodelić te Dora Drvodelić i Ivona Kozak. Mečevi su bili zanimljivi i napeti, a pobijedili su Dominik i Dora

Posebne pohvale za igru zaslužuju Lucija Trgovac, Inga Sadaić i Dino Belas. Lucija, koja igra iz turnira sve bolje i bolje je u četvrtfinalu ugrozila Doru. Ali sve bolje igra i Inga koja je ugrozila i Luciju u razigravanju, a prije toga joj je za malo izmaklo polufinale. (za sve koji ne znaju: Inga je zapravo u13 uzrast, ali za iskustvo igra u u17. I to dobro igra.). Dino Belas se dobrom igrom plasirao u polufinale.

Da sve ostane u klubskim rukama su se pobrinuli i parovi: Dominik i Borna su bili prvi, a Dino sa Franom Galjerom (Aedium) treći. Također i ženski parovi: prve su bile Dora i Ivona, druge Lucija i Karla Božić (opet odlična Lucijina igra)

Mlađi kadeti:

Nastupili smo bez Luke Bana koji je zbog duže bolesti igrao samo parove i Inge koja igra singl s mlađim juniorkama. Luka je uspio sa svojim novim partnerom Meglićem (Zagreb Maksimir) osvojiti prvo mjesto pa su tako dečki sa zlatom započeli svoje partnerstvo. Među brojnim našim curkama je Antea bila treća (odlično polufinale i meč za 3. mjesto), Ira Martinuš-6. ( u svom prvom turniru hk-a), Tihana Doko 10., Karla Belas 11. ,a Luna Šaban i Tamara Cvitkušić 17.

Zbog velikog broja prijava, organizator je odlučio da se ne razigrava ispod 16.mjesta, pa su Luna i Tamara nažalost odigrale samo jedan meč singla.

Tamara se utješila prvim mjestom u parovima sa Anteom, dok je Inga bila druga. Finale se nije odigralo jer je Inginoj partnerici pozlilo još dok je igrala singl. Tihana i Karla su bile 3. a Ira i Luna 6.

Imali smo samo dva predstavnika u muškoj konkurenciji: Borna Car je bio 4. a Andrej 9. Obojica su odlično igrala, Borni je medalja za malo izmakla. U parovima su bili 3., također odlična igra.

NEDJELJA:
Najsjajnija točka među našim igračima je bio par Luka Ban/Dino Ivčević koji su svojom odličnom igrom prvo u polufinalu pobijedili favorizirani par Kraljić/Hanžek, a u finalu pružili jaki otpor paru Cvijanović/Zadravec. Žao mi je što svi ostali naši treneri u klubu nisu to vidjeli, ali vjerujem da će dečki takvu igru redovno ponavljati :))

Dino se prilično iscrpio u polufinalu parova i emotivno i fizički, tako da se mučio u razigravanju singlova, ali je ipak skupio snage za finale i opet odigrao dobro. U singlu je bio 6., Antonio Ban 9. , a Josip Sambolek 17.

U paru su Josip i Antonio bili 6.

I u ovoj ženskoj konkurenciji smo imali klubsko finale u kojem je Lucija Trgovac ovaj put bila uvjerljiva protiv Inge Sadaić. Na žalost su se već u prvom kolu srele Inga i Petra Rukavina, pa je Petra ostala nisko u razigravanju-i na kraju 9. Antea Rendulić je još jednom zaigrala dobro-na kraju 6. mjesto.

Petra se utješila pobjedom u paru sa Ingom. U polufinalu su u dramatičnom meču pobijedile Luciju i Miu Čerjan (Aedium). Antea nije imala suigračicu, pa sam taj zadatak povjerila Luni koja je hrabro zaigrala protiv puno starijih protivnica. Osvojile su 6. mjesto.

Poletarci:

Nastupili smo sa petero našim malih igrača. U obje konkurencije smo imali finaliste: Luna Šaban (koja je konačno došla u svoju konkurenciju) i Vili Sinković od jučer zvani "Kralj produžetaka". Protivnici u finalu ipak prejaki.

Vid Matanić je ovaj put bio 5.

Po prvi puta su nastupile na turniru Hrvatskog kupa Dora Martinuš i Iva Sulić. Dora je bila 4. a Iva 6. I svi oni su se jako borili.

DAKLE: IGRAČI, ČESTITAMO VAM JOŠ JEDNOM NA TRUDU KOJI STE ULOŽILI NA TRENINZIMA, TE NA ODLIČNOJ IGRI NA OVOM TURNIRU ŠTO JE REZULTAT TOG TRUDA.

RODITELJI: ZAHVALJUJEMO SVIMA KOJI PREPOZNAJETE KVALITETU TOGA ŠTO RADIMO I ŠTO NAS PODRŽAVATE U TOME.

ZAHVALJUJEMO ONIMA KOJI SU S NAMA BILI U DVORANI U OVOM DVODNEVNOM MARATONU, KAO I ONIMA KOJI SU KOD KUĆE PRATILI REZULTATE.

by Renata

P.S. Sigurna sam da vas Iva ljubi i ovaj put, ali je zauzeta fakultetskim obavezama, pa nije stigla napisati članak.

Sigurna sam i da vas Čimbur ljubi.

linkovi:

http://www.tournamentsoftware.com/sport/tournament.aspx?id=EF07C15A-6658-4CAE-A972-A32A80A1B159

http://www.tournamentsoftware.com/sport/tournament.aspx?id=CE3B37FC-7CD3-4C80-AFEC-03B1983DC380

18.12.2013. uputili smo se u Istanbul na zadnji turnir Europskog kupa u ovoj kalendarskoj godini.

Put avionom bio je super ali kada smo sletili u Istanbul vidjeli smo dosta igrača i sudaca koji već satima čekaju službeni prijevoz do hotela. Nakon što smo i mi čekali pola sata, došao je jedan Turčin i rekao da idemo za njim. Svi smo očekivali autobus kojim će nas prevest do hotela, a zapravo je službeno vozilo bila podzemna :) Nakon "ugodnog" putovanja podzemnom, zadnjih 15-ak minuta do hotela smo išli minibusom Turskog badmintonskog saveza.

Osim što prvu noć nismo imali grijanje, što smo bili na zadnjem katu u hotelu s najsporijim liftom, što smo internet imali samo u predvorju (a nekad ni tamo) i što doručak nije bio baš dobar, hotel je bio super :)

Kao što smo i očekivali, imali smo male probavne smetnje i nuspojave od turske hrane, ali ništa ozbiljno. Dvorana je bila dobra, iako je u sklopu dvorane bio i veliki bazen, pa smo tijekom cijelog turnira osjećali miris klora i nekad je bilo vruće i zagušljivo. Organizacija turnira je također bila očekivana. Nismo bili baš oduševljeni, iako je bilo nekoliko ljudi koji su nam pomagali i strpljivo odgovarali na sva naša pitanja. Istanbul je predivan grad. Imali smo priliku malo prošetati centrom i vidjeti neke znamenitosti te naravno kupiti neke sitnice na poznatom Bazaaru.

Filip:

Prvi meč singla igrao sam protiv francuza Vincenta Espena. Nakon dobrog prvog gema, zbog previše neforsiranih grešaka drugi gem se igrao na produžetke u kojima su većinu posla odradili loše sudačke odluke. Uspio sam dobro početi treći gem i bez ikakvih problema privesti meč kraju (21:13, 23:25, 21:12). Drugi meč bio je protiv švicarca Christhopera Heinigera. Uz dobru i brzu napadačku igru uzeo sam prvi gem. Takva je igra očito bila preintenzivna te sam u drugom gemu bio vidno umoran i iscrpljen od dugih poena što je švicarac iskoristio jer bio odmorniji. Tijekom cijelog trećeg seta sam bio u zaostatku nekoliko poena, jedva sam se držao u meču. Kod rezultata 15:17 uspio sam odigrati nekoliko jako dobrih poena i on je napravio par grešaka čime je meč bio gotov (21:19, 14:21, 21:17).

U finalni meč kvalifikacija ušao sam sa bolovima u nogama, vidno iscrpljen od prva 2 meča. Iranac Vatannejad-Soroush Eskandari je igrao dobro te je brzim poenima bez ikakvih problema uzeo prvi gem. U drugom gemu je situacija bila skoro ista. Nisam imao rješenja protiv njegove igre. Pri rezultatu 13:20 kada je izgledalo da je meč sigurno gotov, bez ikakvog pritiska sam odigrao jako dobre poene ali to ipak nije bilo dovoljno i tu je bio kraj mog singla (10:21, 19:21).

Hölbling:

U prvom meču singla (protiv iranca Ali Shahhosseini) bez problema sam uzeo 1.set, iskorištavajući njegovu nespremnost, dok 2.set on uzima na mojoj opuštenosti. Odlučujući set smo obojica odigrali kako treba ali sam na kraju ipak uspio okrenuti meč u svoju korist (21:10, 15:21, 21:18). Sljedeće kolo protiv danca Petera Correla igrao sam koliko sam mogao. Nažalost, nisam uspio uzeti 1.set te sam zbog prevelikog umora izdahnuo u 3. setu (17:21, 21:13, 12:21).

O mješovitim parovima nema se puno za reći. Jaki protivnici u 1. kolu (francuzi Choinet/Constantin) iskorištavaju našu ne uvježbanost te nas pobijeđuju rezultatom 21:12, 21:15.

Muški parovi su nas najviše razočarali. Očekivali smo prolaz u 1.kolu no turski par Bay/Zorlu u 2. i 3. setu je uspio pronaći taktiku te su im dodatno u korist išle naše neforsirane greške.

Staša:

Prvi put sam imala priliku igrati parove sa francuskinjom Laurom Choinet, članicom Lukinog kluba u Parizu. Imale smo sreće da smo prvo kolo igrale protiv mladih turkinja. To nam je bila prilika da se malo uigramo i vidimo "kako koja diše":)
Drugo kolo je bilo zahtjevno jer smo igrale protiv 3. nositeljica turnira, ruskinja Golovanove i Vorobove. Igrale smo odlično,dobro se slagale i naravno imale smo vrhunske trenere( Špoljarec/Hölbling) koji su uvijek bili uz nas sa spremnim taktičkim savjetima te smo jednostavno morale pobijediti:). Nakon toga su slijedile uvijek neugodne ukrajinke Kazarinova i Viktoriya. Prvi set smo dobile 22-20. U drugom nam je koncentracija pala ali smo se u trećem odlično vratile u igru i dobile meč. Polufinale je bio jako zahtjevan meč protiv 2. nositeljica Bayrak i Yigit. One su se uplašile na početku, a mi smo to iskoristile i napravile veliku razliku od 15-8. Nismo to uspjele zadržati ali na kraju smo ipak dobile 26-24 prvi set. Nakon toga su nas suci malo izbacili iz takta, uzeli su nam par poena koji su svakako trebali biti naši i meni je u potpunosti koncentracija pala te sam bila vrlo ljuta( znam da je to jaaaako neobično za mene:)) Sljedeća dva seta dobile su s lakoćom, taktički su nas razigrale. Sve u svemu, polufinale prvog zajedničkog turnira, jako smo zadovoljne i nadam se budućim zajedničkim mečevima.

Filip, Zvonimir i Staša

Francuska liga

I KATARINA GALENIĆ U NAJJAČOJ EUROPSKOJ LIGI

vikend kupova

Turska (ali ne sapunica, nego international)

ARHIVA

Prvaci

Rođendani

Humor