Austrian International 2015
[International Challenge]
18.-21.02.2015., Beč
U srijedu smo sletjeli u Zagreb, nakon odigrane
lige u Danskoj te smo se odmah zaputili autom za Beč. To je ujedno i razlog
zašto Đurkinjak nije mogao igrao singl, pošto su kvalifikacije turnira počele u
srijedu.
Turnir u Austriji, osim što je drag Europljanima, poznatiji je po tome što
je drag i velikom broju Azijata. Naravno, glavni razlog nije Austrija već
kalendarski poredak turnira koji slijede nakon turnira u Austriji, German Open
i All England. Tako je nas u muškim parovima zahvatio indonezijski par u prvom
kolu. Neizvjestan je bio prvi set, no nismo ga uspjeli uzeti. Nakon intervala u
drugom setu, Indonežani su uspjeli napraviti razliku te ih nismo uspjeli stići.
Završili smo rezultatom 20:22, 14:21. (Indonežani su inače bili i 20 na
svjetskoj rang listi)
Đurkinjak: Prva dva meča mixa (Đurkinjak/Lee) nisu bila teška, iako je meč
protiv Francuza bio na tri seta, ali to je zato što mi još nismo ušli u igru.
Četvrtfinale je bio težak meč, protiv Rusa (Vislova/Durkin). Dobrom igrom Eva
Lee i ja svladali smo 24. igrače svijeta (!!!!!!) u trećem setu nakon što smo
spasili dvije meč lopte. Polufinale protiv Indonežana bilo je također napeto,
prvi set smo lagano izgubili jer se nismo snašli na terenu. Drugi smo ušli u
igru i osvojili ga a treći set smo vodili cijelo vrijeme dok ja nisam
promijenio taktiku bez ikakvog razloga čime smo počeli gubiti. Indonežani su
nas stigli te, nažalost, na kraju i prestigli. Dobro iskustvo za mene definitivno
i dobar turnir.
German Open 2015 [Grand Prix Gold]
24.02.-01.03., Mülheim an
der Ruhr
Doputovali smo u hotel u ponedjeljak kasno navečer. Sljedeći dan, u našem rasporedu prvi je bio Đurkinjakov singl meč protiv domaćeg igrača, Patrick Kämnitza. 1. set je odrađen kako je trebao biti odrađen cijeli meč, no u drugom setu je domaćin uspio okrenuti igru te na kraju i pobijediti (21:14, 15:21, 15:21). Igra nije bila na razini, no vjerojatno je to odraz izmorenosti na prošlotjednom turniru u Austriji. U muškim parovima bilo je dosta otkaza te se naš ždrijeb promijenio, tj. 1. kolo u kvalifikacijama prošli smo bez igre. Sljedeće kolo, za ulazak u glavni turnir, igrali smo u utorak poslijepodne, vrlo napeti meč protiv para iz Tajvana, Lin/Wu. Nakon velikog zaostatka u 1. setu (6:14), uspijevamo ih stići i uzeti taj set. Drugi set ne uspijevamo taktički odigrati kako treba te uz nekoliko grešaka brzo dolazimo do odlučujućeg seta. Cijeli set se dobro držimo te na kraju u napetoj završnici pobjeđujemo (21:19, 13:21, 23:21). Prvo kolo glavnog turnira smjestilo nas je na 4. nositelje, Dance Conrad-Petersen/Kolding (kasnije pobjednike turnira). U srijedu, 9.15h ujutro, odigrali smo solidan meč protiv 2. najboljeg danskog para. U prvom setu se nismo uspjeli izvući iz njihove igre, no manjak konstante u 2.setu nije nam dopustio da protivnike još više ugrozimo (10:21 ,17:21).
Još jednom se zahvaljujemo našem dragom
prijatelju Blaži iz Bugarske, koji nam je davao dobre savjete u oba meča
parova.
Lp,
Zvonimir Đurkinjak i
Zvonimir Hölbling
Najljepša vijest upravo održanog državnog prvenstva za kadete je da su Luka Ban
i Dino Ivčević obranili lanjski naslov prvaka u muškim parovima. Bravo
dečki, opet ste bili pravi!!
Luka je odličnom igrom isprao gorčinu nakon zamračenja u singlu i nadam se da
se utješio, a Dino je naplatio sve ovosezonske bolesti i pehove. Kad je napokon
ozdravio, u školi je dobio udarac u prst te na turniru nastupio s longetom.
Do četvrtfinala u parovima su stigla i naša dva ostala para: Antonio Ban/Borna
Car i Andrej Šimić/Josip Sambolek
Srebrnom medaljom se okitila Antea Rendulić u paru s Miom Čerjan (Aedium).
Brončane medalje u miksu su osvojili Dino Ivčević/Antea Rendulić i Luka Ban/Mia
Čerjan. Luka i Mia su ispustili 5 meč lopti u polufinalu.
Antonio Ban/Ira Martinuš su ostali u četvrtfinalu.
Najbolji u muškom singlu je ovaj put bio Antonio Ban-četvrtfinale. Luka,
Andrej, Marko Kozlik su došli do četvrtfinala, a Borna i Josip su ostali na
stepenici prije.
U ženskom singlu su se u prvom krugu srele Ira i Antea. Iako je Ira pružila
dobar otpor, Antea je otišla u četvrtfinale. Ždrijeb nije pružio priliku za
više.
Prvenstvo se održalo u Čakovcu pred standarnom roditeljskom publikom.
Nastavljamo sa treninzima koji će nas odvesti u nove pobjede :)
Renata
Jutros su ponosni roditelji i predstavnici Saveza direktor Slobodan Miščević i tajnik Ratko Cvetnić ispratili našu reprezentaciju na Europsko juniorsko prvenstvo koje se održava u Lubinu u Poljskoj.
Repka je otputovala u sastavu: Katarina Galenić, Dorotea
Sutara, Dora Drvodelić, Dominik Doko, Filip Jagar, Borna Drvodelić predvođena
izbornikom Ratkom Galjerom i vođom puta Igorom Čimburom. Da bi reprezentacija
bila u punom sastavu u Poljskoj će im se još pridružiti Maja Pavlinić i Fran
Galjer koji će doputovati iz Francuske tj. Danske gdje treniraju za tamošnje
klubove.
Ekipici želimo sretan put i puuuunooooo uspjeha!!!
1-4 razred
Djevojčice su se poredale jednako kao i prije mjesec dana: 1.Dora Martinuš, 2.
Stella Balenović, 3. Lana Devčić, a 4. ovaj put Dea Hasenoehrl. Vlatka Kopsa,
koja je tek 2. razred je bila 8.
Među našim dječacima se najviše veselio Emil Sinković kojem je ovaj put uspjelo
stati na postolje- bio je 3. Krešimir Petričević je bio 13, a Petar Košutić 14.
5-6 razred
Tu smo opet gledali klubsko finale, ovaj put između Ire i Lune, u kojem
je Ira pokazala tko je tu stariji. Dora Martinuš je dobrom igrom zauzela 4.
mjesto. Pohvale Luni za pametnu taktiku u polufinalu.
Kod dječaka Vili je bio 7., a Vid ; koji je u grupi odlično igrao, zbog ozljede
nije mogao dalje od 8. mjesta. Maksim Kranjec je bio 12, a Josip Matanić 14.
7-8 razred
Druga, sigurna pobjeda za Iru Martinuš, našu jedinu predstavnicu u ovoj
konkurenciji. Bravo Ira!!
Kod dječaka, Josip Sambolek je ostvario svoju prvu turnirsku pobjedu ikad.
Bravo Josip!!! U klubskom finalu je bio bolji od Andreja Šimića koji je također
ostvario svoj najbolji rezultat na ovom natjecanju. Bravo Andrej!! Marko
Kozlik je također ostvario svoj najbolji rezultat- bio je 4. Bravo Marko!!
Ovaj put su pobjednici stajali na lijepo preuređenom zelenom postolju koje su
tapecirali naši treneri Jasna i Davor, te primili nove diplome koje je
dizajnirao Davor.
Sjenu na lijepe rezultate baca činjenica da nam je nedostajalo 12-15 igrača.
Nadam se da ćemo u idućem krugu, 25.4. biti kompletni.
Renata
Kategorije do 11 i 13 godina bile su dovoljno vremenski
udaljene tako da su se neki naši igrači i igračice okušale i u starijoj
kategoriji (koja im se već opasno počela približavati).
U jačoj konkurenciji najbolje se snašao Vid Matanić koji je
na kraju, uz dosta borbe zauzeo 3. mjesto. Vili je imao dobar ždrijeb i na
žalost zbog prvog (i jedinog)
izgubljenog meča u skupini nije uspio osvojiti polufinale. Mali pad koncentracije
doveo je do tog poraza iako je vodio i realno mogao pobijediti. Na kraju se
smjestio između 5. i 8. mjesta. Ali sve
je to škola za dalje. Ivor je dobro igrao ali
uz jake protivnike uspio je zauzeti
poziciju između 9. i 12. mjesta.
U ženskoj kategoriji curke su bile dobro i pružile odlične
mečeve. Ono što je najvažnije izgubile su od protivnica koje su objektivno bile
bolje, a ne zbog nepažnje ili nesmotrenosti. Na kraju su se i Stella i Dea
plasirale između 7. I 9. mjesta .
Još jednom ću napomenuti da su protivnici u ovoj kategoriji
bili i do dvije godine stariji i fizički jači od naših igrača tako da su
rezultati dobri.
Sada dolazimo do jedinog malog problema u organizaciji (ali
pošto im je ovo prva veća organizacija turnira nije im za zamjeriti, i oni
uče). Iako je prema raspisu start natjecanja trebao biti u 10 sati, zbog
velikog broja prijava i razdvajanja konkurencija naši U11 su počeli sa mečevima
tek oko 1 sat. Tri sata čekanja na tribinama bilo je možda i napornije nego
onima koji su igrali.
U kategoriji do 11 godina krenuti ćemo sa prvim mjestom
Stelle Balenović. Iako je od Klaudije izgubila u skupini ždrijeb ih je vratio u
finale. Stella je u teškom meču ipak
uspjela ispraviti propuste prvog i prevagnuti u svoju korist.
Meni osobno jedan od najboljih mečeva koje sam gledao bilo
je polufinale između Stelle i Dee. Težak meč koji se igrao na poen i završio sa 22:20. Na kraju
je u borbi za 3. mjesto Dea izgubila od Ane koju je u grupi pobijedila. Težak
meč prije i umor učinili su svoje.
Lana se odlično borila i na kraju izgubila meč koji je po
svemu trebao biti njezin, ali trema i nesigurnost bili su jači. To što je i
sama svjesna toga je veliki plus dobiven iz ovog meča.
U muškoj kategoriji najveći problem imali smo sa
idealiziranjem nekih protivnika, što je dovodilo do nedostatka motivacije i
elana u mečevima. Teško je shvatiti da nitko nije nepobjediv, samo moraš biti
bolji od njega. Ždrijeb nam nije bio naklonjen tako da je prvih nekoliko mečeva
bilo odmah između naših igrača. Velikih iznenađenja nije bilo, zbog gore
spomenutih razloga u borbi za treće mjesto su se našli Vid i Ivor. Izmoreni
prijašnjim mečevima (ovo im je bio deseti taj dan), dobro su igrali i za
nijansu je Vid pobijedio. To mu je donijelo drugo 3. mjesto na ovom turniru.
Roman, Emil i Krešo imali su dobre mečeve, ali nedostaje još iskustva i treninga za bolje
rezultate. Roman je završio između 5. i 6. mjesta, Emil 7. i 8., a Krešo 9. i
10.
Ono što je najvažnije
da iz svake greške nešto naučimo i trudimo se dati sve od sebe. Jer uz
pobjeđivanje moramo naučiti i gubiti, ali i nastaviti još bolje i još jači.
Romania
International 2015
12.-15.03.2015., Temišvar
Nakon dugog ali ugodnog puta od 6 i pol sati, preko Mađarske do Rumunjske, dočekao nas je prekrasan hotel u Temišvaru u kojem smo proveli najveći dio našeg puta (mi gubitnici koji nismo igrali do nedjeljeJ). Iako je hotel novo izgrađen i moderan, dogodilo se to da su Đuro i Fićo ostali zatočeni na 5. katu u liftu nekih 20-ak minuta, dok majstori nisu došli i otvorili im vrata, što je nas ostale podosta zabavljalo! Dečki su se zaputili na doručak, no zahvatio ih je petak 13. Na svu sreću, imali su mobitele pa su se sjeli na pod i igrali igrice, čime su kvalitetno iskoristili izgubljeno vrijemeJ.
Super dvorana, dobra organizacija, odličan smještaj, ali nažalost to nije
bilo dovoljno da osvojimo svih 5 zlata po koje smo tamo išli…J Konkretno ja (Stale), nikako nisam mogla “glavom
uči” u mečeve a nekako mislim da je razlog tomu što nisam išla na turnire dosta
dugo pa sam možda malo zahrđala. Najdraži udarac mi je bio duga dijagonala na
pol terena (Matea Čiča zna o kojem specijalnom udarcu govorimJ ). Nema veze, sve je to samo podstreh da se više
trudim!
Lijepo mi je bilo gledati ova dva naša drekeca (Zvo Zvo) jer predobro
igraju i navijali smo iz petnih žila da osvoje zlato! Katarina i ja smo bile
cheerleadersice, a Čimbi, Josip i Fićo odlični treneri… Dečki su nas zato nakon
finala počastili prefinim ručkom i palačinkama <3
Stale i Fićo
Subotu 7.ožujka
provela sam u Kungoti, u veselom društvu Ire i Dore Martinuš, Lune Šaban, Ivora
Zekana te Vide Matanića. U petak se s njima družila Jelči, a sada je bio red na
meni. U našoj dvorani su se igrale konkurencije do 11 i 13 godina. Turnir se
igrao po grupama.
Ira je prošla
skupinu no onda ju je zaustavila Slovenka od koje je vrlo tijesno izgubila na
tri gema, kao i prošli put kada je igrala protiv nje. Držimo fige da sljedeći
put biti treća sreća i da uspije prenijeti ono o čemu smo razgovarale. J
Dora je također
prošla grupu, no i nju je zaustavila protivnica koja je u tom trenutku igrala
mudrije.
Luna nije prošla
grupu, ali je iz svakog meča izvukla svoj maksimum i na to sam ponosna.
Ponosna sam i na
Ivora koji je lavski borio protiv Bugara koji je bio za tri glave veći od
njega, a Ivor ga je svejedno uspjevao nadmudrivati svojom zakon tehnikom. J
Vid isto nije
prošao skupinu. Međutim, on je igrač od
kojeg bi i stariji igrači mogli nešto naučiti, a to je smirenost u trenucima kada
i nije baš tako lako biti smiren- kada gubimo, kada želimo odustati od svega,..
Vid u tim trenucima stane, razmisli što je krivo napravio i u sljedećem poenu
se natjera da popravi učinjeno. I na njega sam ponosna!
Dečki su lako došli do četvrfinala, kada ih je zaustavio jači slovenski par.
Ali mene to uopće ne brine, ovo je samo njihov početak, pazite što sam vam
rekla! J
Luna i Ira su se izborile za polufinale. Djevojčice su u mnogim trenucima
djelovale kao da sumnjaju u svoje mogućnosti i to ih je tjeralo da rade greške.
Onda su shvatile da su curke koje mogu sve - kad hoće. Na kraju su to i
dokazale.
Naš šlag na torti
je mala lavica Dorica koja je sa svojom partnericom Majom iz Slovenije dogurala
sve do finala.
Hvala svima na lijepom danu u kojem ste mi još jednom pokazali da biti
trenerica ne znači samo stajati sa strane i razbacivati se savjetima, jer kada
bilo tko od vas igra, ja osjećam kao da sam ja na terenu. I uživam u tome.
Hvala i
roditeljima koji su bili vjerni navijači i podrška, ne samo svojoj djeci, nego
i meni!
Sve vas ljubi vaša Lil!
Portugal 2015.
05.-08.03.2015.,
Caldas da Rainha
"Mislim da
bi bilo baš fora da jednom svi putujemo u odijelima" - izjavio je netko na
jednom treningu, i tako smo odlučili u Portugal otputovati "sa
stilom". Josipa smo trebali malo nagovarati, ali zapravo i nije imao
izbora :)
Anegdota sa našeg aerodroma je kad su
Đuro i Fićo došli i stali u ogroman red za check-in, došao je radnik aerodroma
i pitao ih jesu li oni badmintonaši? Nasmijali su se i rekli da jesu, pa im je
rekao da dođu sa strane u business red, koji zapravo i nije bio red jer nije
bilo skoro nikoga, i tako su odmah došli na red za check-in. Tada smo otkrili
da odijela imaju veliku moć :) No, nakon što smo sletjeli u Lisabon, ubrzo smo
shvatili da ta moć ipak ne može djelovati u svim situacijama te smo morali
čekati 90 minuta prijevoz za Caldas da Rainha, grad u kojem se održavao turnir,
80 km udaljen od Lisabona.
Joža: Singl sam u prvom kolu
kvalifikacija igrao protiv Švicarca Kirchmayera i na žalost izgubio na 3 seta.
Prvi set sam odlično igrao i nisam puno griješio dok je protivnik imao dosta
neforsiranih grešaka. U drugom setu mi je nekako pala koncentracija i počeo sam
dosta griješiti, sve ono što mi je tako dobro prolazilo je počelo zapinjati u
mreži ili odlaziti u aut. Uz to se protivnik probudio i počeo bolje igrati i
taj set lako gubim. U trećem setu se nastavila priča iz drugog seta, s time da
sam se prilično umorio, što mi je moram priznati bilo čudno jer mi je prvi meč
i nije toliko dugo trajao da se baš toliko "ispušem"...no što je tu
je, i treći set sam lako izgubio (21-14, 12-21, 11-21).
Fićo: Prvo kolo kvalifikacija igrao sam
protiv Engleza Michael Spencer-Smitha. Iako je on bio deveti nositelj
kvalifikacija, znao sam da imam velike šanse za pobjedu. Nakon jako uvjerljivog
prvog gema, u drugom gemu gubim ritam i borim se sa neforsiranim greškama, ali
uspijevam završiti meč u dva gema (21:7, 21:19). U drugom kolu me čekao
Španjolac Jesus Lorenzo. Suprotno od prvog meča, ovaj put u prvom gemu radim
previše grešaka i ne koristim dobru taktiku, da bi u drugom gemu bilo puno
bolje, ali ipak nedovoljno dobro, te gubim (11:21, 18:21).
Na ovom turniru smo, nakon dugo vremena,
Joža i ja zaigrali parove. Nakon pobjede bez borbe u prvom kolu kvalifikacija, u drugom kolu smo
igrali protiv mladih Španjolaca Ramirez/Vazquez. Ulazimo u meč nesigurno i
defanzivno, i prvi gem lagano gubimo. Drugi gem je bila totalna suprotnost,
agresivnom i čvrstom igrom nismo dali protivnicima nikakve šanse. U trećem gemu
nastavljamo sa dobrom igrom, vodimo cijeli vrijeme, te na kraju radimo par
grešaka, ali uspijevamo mirno zaključiti meč (12:21, 21:8, 21:16). Slijedeći
dan u prvom kolu glavnog turnira igramo protiv Engleza Golding/Liew. Prvi gem
smo igrali dobro, ali ispuštamo gem u završnici, a drugi gem je bio prilično
jednostran (17:21, 7:21).
Đuro je u
singlu igrao 1. kolo protiv Indonežana Adi Pratame i izgubio 2:0. U muškim
parovima u 2. kolu glavnog turnira izgubili smo od kasnijih pobjednika turnira,
Engleza Briggs/Wolfenden. Jako neugodni protivnici kojima nismo uspjeli razbiti
igru u nijednom setu. Dokazali su da skoro osvajanje Austrije (Int.Challenge-a)
prije 2 tjedna nije bilo nikakva slučajnost.
Sve u svemu, zanimljiv put, no ždrijeb
nas nikako nije milovao. Novost ovog putovanja je sigurno bila u široj ekipi,
na koju nismo naviknuti već duže vrijeme. Čopor vukova proširen je sa 2 nova
člana te smo sada bili 4 vuka u čoporu (citat uzet iz jednog filma :=) ). U
takvom okruženju, zafrkanciji nikad dosta. Tako smo, na primjer, saznali kako
se Josipov tata potajno bavi staklarstvom, zašto je Josipu zabranjen odlazak na
Opere te postavili znanstveno pitanje – kada bi se Josip zaletio u staklo,
kakav bi ishod bio?!
Kako ne bi ispalo da je jedino Josip bio
na meti, dečki su se jako zanimali za naš tajni život u Caldas da Rainhi, gdje
smo i ove godine imali dugi boravak. Zaključili su da smo Đuro i ja toliko dugo
u Portugalu da zapravo odlazimo na putovanje u Hrvatsku, a ne obratno.
Slušajući njihove ideje, zaključili smo da bi bilo najbolje ispuniti prijavnicu
za portugalsko državljanstvo. Šalu na stranu, čeka nas zadnji turnir u ožujku,
gdje putujemo u još većem sastavu te se nadamo puno boljim rezultatima svih
prisutnih.
Lp,
Fićo, Joža, Đuro, Diša
Kod cura je najdalje došla Luna Šaban koja je na kraju
završila kao četvrta. Izgubila je od dvije vrlo brze i kvalitetne igračice –
Barbare Janičić i Lede Dominić. S obzirom da me zbog obveza nema puno na
domaćim turnirima ugodno sam se iznenadila kvalitetom ženskog singla U13.
Svašta tu imaju za reći Ira Misir, Leda
i Barbara. Od naših cura moram izdvojiti Iru Martinuš koja je u uzbudljivom i
tehnički kvalitetnom meču izgubila od malog brzog Gonzalesa – Barbare Janičić. Iako
je i u tom meču izgledala dobro, to nije niti I od one Ire koju ja znam s
treninga. Neka ostane zapisano da sam rekla
kako u ruci te djevojčice ima nešto posebno... Tamara je bila uobičajeno
solidna, ali njoj jednako kao i Ivi Sulić fali kontinuitet treninga. Nema većeg
napretka bez konstantnog i ponekad dosadnog rada J Samo
rokancija, je li tako Tonček? Čini mi se
da Dora Martinuš na turniru igra i izgleda bolje nego na treningu (što je dobra
stvar). Starije bi cure mogle od nje nešto naučiti – kako se boriti do zadnjeg
poena. Još uvijek mi fali one Katarinine, Dorine, Helenine borbenosti koje moje
cure nikako ne žele pokazati, ali se nadam da je to u njima negdje duboko
sakriveno i da će uskoro doći na svjetlost dana. Ili vam trebam dovesti Stašu
na trening da vidite kako se to radi?
Mixevi su bili u najmanju ruku zmrdani. Ups, zmiksani. Nakon par Dorinih pogrešaka Ivor je počeo njurgati pa su dobili novi nadimak – Kiseli krastavci. Do kraja su se turnira sabrali, izgubili dobiveni meč i iz toga naučili (hvala Lidiji) da je out out čak i kad je dobra, ali da unatoč tome moraju nastaviti igrati...Luna i Vid su na kraju bili naš najbolji mix (peto mjesto) koji ipak, kao i sve parske konkurencije u toj dobi zahtijeva još puno dorade.
Sviđa mi se što se u hrvatskom badmintonu ponovno rađa zdrava konkurencija, sviđa mi se što gubimo jer ćemo tako više cijeniti pobjedu. Da je sve već sada dobro što bismo radili sljedećih godina?
Znači i dalje radimo kao pčelice i vrijedni smo ko mravi.
Puseke vam šalje...
Matea
U nedjelju, 1.3.2015. poletarci su odigrali Hrvatski kup u Velikoj Gorici. Meni je po prvi puta bila dodjeljena zadaća trenerice. Dosada sam uvijek bila igrač, a sad sam po prvi puta iskusila kako je to biti i s one druge, malo strože strane. Priznajem, u početku sam se malo bojala i postavila si par pitanja.. Što ako im budem nešto savjetovala, a oni me neće poslušati? Što ako im dam krivi savjet? Kako će djeca reagirati na mene? A što je s roditeljima?
Nastupile su djevojčice Dora Martinuš, Doria Perak, Stella
Balenović. Dea Hasenöhrl i Lana Devčić te dječaci Ivor Zekan, Roman Aton Tomac,
Vid Matanić i Emil Sinković.
Prije rezultata, htjela bih pohvaliti sve svoje malene
koji su mali samo na prvi pogled. Puno puta sam se uvjerila da izgled vara, a
ovo je bio jedan od tih puta. Svi su poslušali moj savjet i potrudili se nakon
intervala napraviti upravo ono o čemu smo pričali da treba raditi bolje, kako
bi nadmudrili protivnika. Nije uvijek išlo, ali nema veze. Bitan je trud, i to
je ono o čemu smo pričali najviše. Pokušala sam ih naučiti kako nije bitno samo
pobijediti i osvojiti prvo mjesto. To nas, naravno, treba motivirati i voditi k
cilju. Još je bitnije da na tom putu
prevladamo neke slabosti koji nam odmažu u pobjedi, svoje nestrpljenje, ljutnju
ili nepozdravljanje protivnika na kraju meča. Limači moji, trudite se na svakom
treningu dati sve od sebe, a rezultati će doći sami, bez brige. Ako ne na
terenu, onda izvan njega. Hvala još jednom našoj Pincipessi Dorici na izrađenim
privjescima.
Sretna sam jer sam uspjela barem jednim dijelom prenijeti ono čemu su mene moji
treneri naučili, a nadam se da ću imati priliku družiti se s vama još i više. J Hvala i
roditeljima bez kojih njihova djeca ne bi trenirala sport koji vole.
Hvala mojim savjetnicima i pomagačima, Maloj Dori, Jasni
i Fići.
Rezultati:
Djevojčice:
1. Dora Martinuš
2. Stella Balenović
3.
Dea Hasenöhrl
5.
Doria Perak
7. Lana Devčić
Dječaci:
2. Vid Matanić
5. Ivor
Zekan
8.
Emil Sinković
10.
Roman Anton Tomac
Ljubi vas sve, vaša Lil :-)
A evo i Filipa i njegovog osvrta - on je bio zadužen za mlađe juniore...
Na trećem turniru Hrvatskog kupa za poletarce i mlađe juniore održanog 1.3.2015. u Velikog Gorici bio sam u glavni u savjetima i podršci našim igračima. Iako je bilo naporno biti u dvorani cijeli dan i ne igrati, uživao sam gledajući mlade nade hrvatskog badmintona, ali i ove starije, malo ozbiljnije igrače do 17 godina.
Što se tiče naših mlađih juniora, na turniru su nas predstavljali samo dečki. Dominik Doko je u prvom meču izbacio našeg Bornu Cara, u drugom meču Luku Bana, te je u polufinalu izgubio od Filipa Jagara (VG). Dino Belas se u prva dva meča mučio na tri gema, iako za tim nije bilo potrebe, pa je u polufinalu već vidno umoran izgubio od Doriana Cvijanovića (VG).
U klupskoj borbi za treće mjesto pobjedu je odnio
Doko. Luka Ban je završio peti, dok su Dino Ivčević, koji se tek vratio
treningu, i Borna Car podijelili 13. mjesto. Klupske boje također je branio i
Antonio Ban koji je na kraju završio na 17. Mjestu, s obzirom da je u prvom
kolu izgubio od Dineka po šemi natjecanja nije mogao biti bolje plasiran.
U muškoj
konkurenciji pojedinačno zlato je osvojio Čimbur pobijedivši u finalu Bornu. U
parskoj konkurenciji kombinacija Čimbur/Borna osvaja zlato, te je tako Čimbi
najuspješniji sa dva zlata. Borna je odigrao odličan turnir i u miksu gdje je
sa Dorom u finalu poražen od Hranilović/Trstenjak (Međimurje). Kombinacija
Trgovac/Lovrić(Purger) odigrala je puno teških mečeva i vrlo dobar turnir, na
kraju su osvojili 6. mjesto.
Belas i Ban
pokazali su dobru igru u paru i dobili teške mečeve, te u konkurenciji 10
parova osvojili 4. mjesto. Pojedinačno su odigrali dosta dobrih mečeva gdje je
Belas osvojio sjajno 4.mjesto. Luka je u prvom meču izgubio od Dubrovčanina
Đilovića, te nakon toga nije više imao priliku igrati, što znači da je odigrao
samo jedan pojedinačni meč (??!!).
U pojedinačnoj
konkurenciji veliku borbu u polufinalu vodile su Nikolina i Dora. Uz više
koncentracije u završnici Dora se plasirala u svoje treće finale. Lucija je sa
vrlo sigurnom igrom također osigurala mjesto u završnici turnira. Finale između
Lucije i Dore na žalost je obilježila Lucijina ozljeda gležnja. Želimo joj što
brži oporavak i povratak na trening.
Osvojili smo 3
zlata, 3 srebra i 1 broncu, te velike pohvale svim igračima za prikazanu igru
na turniru.
1.3. MARKO MALARIĆ
4.3. SARA MRĐA
4.3. PETAR IVANOVIĆ
5.3. JAKOV LADAVAC
15.3. TESA TOKIĆ
19.3. EDVIN HADŽIHALILOVIĆ
21.3. SHIORI ARAKI PUCKO
24.3. HRVOJE MAVRIČEK
25.3. IRA MARTINUŠ
29.3. ROKO DUBOVEČAK