Prague, 23.09.-26.09.

Nakon odigranog turnira u Poljskoj, u nedjelju, 20.9. oko 11h izravno smo se zaputili prema Pragu. Putovali smo osobnim automobilom te smo u Prag  stigli u 15.30h.

Evo da malo i ja napišem kako mi je bilo u Pragu. Neću detaljno ulaziti u svaki meč jer moram onda previše pisati (:D), već ću samo najvažnije napisati. Prvo, moram priznati da sam imao malo sreće sa ždrijebom (a to mogu zahvaliti svojoj krumpir tetovaži:)) Dva dobra igrača iz kvalifikacijske grupe nisu došla a ni igrač iz prvog kola glavnog ždrijeba. No tko zna kako bi to prošlo obzirom na moju dobru igru.

Prvi meč igrao sam protiv Finca (Anton Kaisti). To je bio jako dosadan i malo glup meč, ako se mene pita, ali i bitan jer je dobar igrač i bitno mi je da pobijedim. Poeni su bili kratki, propuh u dvorani je skoro nosio lopticu na drugi teren pa si možete zamisliti koliko sam puta u aut pogodio, ali tako je i on. Prvi set sam izvukao i nekako ga osvojio te sam u drugom vodio 17:11 i onda mi se on skrumpirao 4 puta (koristi moje fore) i ja pogodio u aut još toliko te izgubio. Ali sve mi se to vraća u trećem setu kada je Finac fulao smeš sa servisne linije na moju meč loptu (20:18). Druga dva meča kvalifikacija prošla su bez problema. Jedan je predao u drugom setu, a zadnje kolo igrao sam se s Nizozemcem drugi set tako da misli da može uzeti gem kao, pa sam ga navlačio do 28:26. Šalim se naravno...istrulio sam i molio boga da ne izgubim i igramo treći set. Nakon tog meča su me leđa počela jako boljeti – ozljeda još od prije 2 tjedna. Hvala bogu, imali su tamo masera s kojim sam se skompao i koji je navijao za mene svaki meč, masirao me prije i poslije svakog meča, tako da bi se bez njega vjerojatno ukočio i istrulio.

Idemo na prvo kolo glavnog ždrijeba, gospon Nick Fransman (Nizozemska). Igrao sam već jednom protiv njega i izgubio na tri seta, ali zato ovaj puta pobijedio na tri, muahahaha. Propuh u dvorani mi je pomogao jer su s jedne strane duge išle na pola terena pa sam to iskoristio a s druge strane također prekratko ili u aut. Gospon Nick više nije znao što da puca jer sam sve vraćao i super igrao te tako osigurao drugo kolo.

Parove smo igrali poslije protiv Engleza (jedan je iz grupe One Direction ili se fura na nekog od njih). Odmah mi se malo povraćalo kad sam ga vidio, vjerujem i Hebli isto, pa smo se dogovorili da ćemo ih razbiti i tako je i bilo hahaha. Dan je završio super, prošao sam u drugo kolo, parove pobijedili. Otišli smo u stan koji nam je Hebla piknuo, udaljen 274m i Hebla nam je skuhao večeru kao prava domaćica :D

Neboder iliti Dieter Domke me čekao u drugom kolu. To je sigurno jedna od mojih najdražih pobjeda u karijeri jer znam da je vrhunski igrač. Prvi set je prošao nadasve brzo i nisam se snašao. Taktika je bila dosta loša. Zato sam u drugom setu krenuo kako treba, dobra taktika je pomogla od Heble jer se ni sam Domke nije snašao u drugom a pogotovo u trećem setu. Nisam mogao vjerovati da sam pobijedio, pogotovo jer su me leđa ubijala ali možda je to bio razlog dobroj igri jer sam igrao opuštenije (ili možda zato jer sam mislio da je super igrač i nemam što izgubiti). Poslije toga, igrali smo odmah parove protiv Francuza (33. na svijetu), gdje sam uspio potrgati 2 španunga i to na našoj meč i set lopti. Bio sam živčan zbog naše igre, jer smo ih mogli pobijediti. Gubimo na tri seta 21:19 u trećem setu.

Završimo mi meč, ja se malo sjednem...reko ajde idem pitati kad igram četvrtfinale (u 16.15h sam otišao pitati), vrhovni sudac mi kaže u 17h (ja reko super). Nisam imao stvari i još sam gladan bio, zaletio sam se u stan, presvukao i proteine napravio. Pojeo malo sendviča i sjeo na 10 min i ajmooooo...rokat četvrtfinale.

Moram priznati da sam bio iscrpljen i trul malo od ova dva meča. I tako sam krenuo u meč...trulo (savjet mladim igračima i igračicama: NE ulazite u meč trulo! Samo ja to smijem). Smiješna stvar je ta da je upravo moja trulež ubila protivnika u pojam (Andre Marteen - Indonezija). Prvi set sam se sporo kretao, ali kada je trebalo sam ubrzao. On je griješio...meni pasalo. Krajem prvog seta sam se počeo osjećati loše, kao da sam pijan. Vjerojatno mi je šećer malo pao. Nastavio sam se tako osjećati drugi set pa sam odlučio pustiti da se oporavim tako da mogu treći set krenuti normalno. Tako je i bilo, super sam krenuo. Dobitna kombinacija smeša i dropa je super uspijevalo protiv svih pa tako i protiv Indonežana koji je pao pod moj mač, haha.

Zaderao sam se kao Godzilla (koju smo pogledali večer prije) jer ja sam u polufinalu, ne. Zovem mamu, tatu, Miceka (kondicijskog trenera), grlim se s Heblom, hahaha. Jelči mi se javi sa smijehom samo i onda me pita da li si ti stvarno pobijedio jer nije mogla vjerovati kao ni ja. Osjećaj je bio fenomenalan...samo to mogu reći. Moje prvo polufinale u singlu na ovako jakom turniru. Hebla i ja smo ubili protivnika taktikom truleži, hahaha joooj..nekad uspije. Tu večer nismo ni Hebla ni ja mogli spavati, svako malo se budili... Da li od uzbuđenja ili od 4 red bulla koja smo popili.. Fakat ne znam.

Malo sam bio umoran sljedeće jutro (subota) ali spreman za nove pobijede. Masaža prije meča i zagrijavanje i ajmo rokat opet. Prvi meč sam igrao odmah ujutro u 10h. Iskreno ću reći da meč protiv Poljaka (Adrian Dziolko) nije bio toliko težak, krenuo sam super u meč...malo zastao u jednom dijelu ali vrlo brzo se izvadio iz glupih grešaka i stisnuo. Poljak jednostavno nije znao što da igra više, tako kaže Hebla, koji je to sa strane bolje vidio. Prvi set sam pobijedio i drugi krenuo jako dobro i napravio veliku razliku i doslovno ga razbio, hehe. Kad ono...ja u finalu ahahaha kreće deranje...ovoga puta Hulk. Publika plješće, ja ne mogu vjerovati. Hebla kaže.. Ništa, idemo do kraja i jedva je čekao da me zagrli (oprosti Hebla). Opet zovem sve...pa idem na masažu da ponovim ritual.

Finale u 19h - Marc Zwiebler (14. na svijetu) - ja opušten, Češka televizija snima, dosta publike, jako sam sretan bio jer sam već do sada napravio super uspjeh i idem rokat opušteno jer nemam što izgubiti. Hebla skoncentrirano sjedi iza...i krećemo mi. Super sam počeo meč (prvi poen sam se skrumpao, taktika dana od strane Fiće: "teško mu je vratit kad se skrumpaš" Hvala Fićo). Došli mi do 20:20... ja fulam glupost, on fula..ja malo više i nažalost gubim set, iako sam dobro igrao. Malo je falilo da osvojim prvi set. Da sam pobijedio, pustio bi drugi set da se odmorim, ali do toga nije došlo. Drugi set sam jednostavno umro, dao sam sve od sebe ali nije išlo. Na 12:8 za Zwieblera, sutkinja mu je dosudila grešku, iako sam bio uvjeren da je ona u krivu, ja sam dobio taj poen. No pošto sam bio uvjeren da je krivo dosudila, namjerno sam servirao sljedeći poen u aut, jer sam mislio da je to pravedno. Neki misle da je bila greška, neki ne. Bio sam sretan što sam to napravio jer sam se osjećao dobro poslije toga. Iako sam izgubio set 21:11 i cijeli meč, ja sam bio sretan.

Kao što mi je Hebla rekao poslije i hvala ti na tome jako puno "Izašao si s terena kao pobjednik". Kad vam to netko kaže, osjećate se onako čudno/sretno/malo te u srce pikne i svakako još...ne znam opisati to :) Znam da sam dao sve od sebe i svakome želim taj super osjećaj :)

Mislim da sam super igrao prvi set i šteta što nisam dobio, naravno, ali sve u svemu jako sam zadovoljan i sretan. Cijeli turnir je bilo jedno veliko iskustvo, moj najbolji rezultat u pojedinačnoj konkurenciji u karijeri, skupa s Europskim igrama. Nadam se da će ih biti još, dati ću sve od sebe na svakom turniru tako da razveselim i vas i sebe :)

Hvala svima jako puno na podrškama i Hebli na coachanju i dobrom kuhanju i društvu :p

Nadam se da nije dosadan članak...i očito sam se raspisao hehe

Odzrav :)

Vaš Krumpir

Kao i puno puta  do sada Medvedgrad je pokazao ne samo da ima srce, nego je i postao „Čuvar srca“.

              Ovog vikenda 26. i 27.09. bili smo sudionici nacionalnog projekta „Čuvari srca“ koji je prvi puta pokrenut u organizaciji Zaklade „Hrvatske kuće srca“ i Hrvatskog kardiološkog društva, a u svrhu   obilježavanja  Svjetskoga dana srca (26. rujna) te promicanja i osvještavanja važnosti preventivnih pregleda, zdrave prehrane i svakodnevnog bavljenja tjelesnim aktivnostima s ciljem educiranja javnosti o mogućnostima sprečavanja srčanožilnih bolesti.

Na početku puta ove hvale vrijedne javno zdravstvene akcije kroz 40 gradova diljem Hrvatske prva stanica je bio Zagreb. Glavna događanja su se odvijala na Cvjetnom trgu i Arena Centru. Kao partner „Čuvara srca“ dobili smo mogućnost promovirati Klub i prezentirati badminton kao sport.

Našim službenim prezentatoricama Maji, Kety i Heleni pridružili su se klupski igrači Filip, Dora, Borna, moja malenkost (Jasna) te poneki „zalutali“ roditelj i time podržali ovu akciju. Hvala vam svima! J Uz kratko predstavljanje Kluba svi prisutni mali i veliki imali su priliku zaigrati s najboljim badmintonašima Hrvatske i Europe pri čemu nisu skrivali svoje oduševljenje i zadovoljstvo pa je pala pokoja fotkica za uspomenu. J

             Uz  mnogobrojne radionice za roditelje i djecu te sportske aktivnosti  svi su imali mogućnost izmjeriti krvni tlak, kolesterol  i tjelesni indeks. Također su mogli sudjelovati u nagradnoj igri i pokazati svoju preciznost gađanja loptama te pritom osvojiti prigodne poklone, majicu i magnetić  „Čuvara srca“. Naravno svi članovi naše male medvedgradske ekipe  nisu propustili  priliku okušati se u tome i postali su ponosni vlasnici prekrasnih poklona te time pokazali svoju svestranost. :) 

Posebnost ovog projekta je i mobilna aplikacija „Čuvari srca“ zahvaljujući kojoj svaki pojedinac dobiva priliku postati čuvar vlastitog srca. Kao partneri projekta ovim putem pozivamo članove Kluba kao i sve prijatelje badmintona da skidanjem aplikacije „Čuvari srca“ s Google Play platforme te App Store platforme podrže ovu akciju i time postanete „Čuvari srca“. Mobilna aplikacija je osmišljena na način da svatko može „uploadati“ svoju fotografiju na kojoj se bavi bilo kojom fizičkom aktivnosti te na taj način prikupiti bodove i ostvariti brojne pogodnosti kod partnera projekta. Unaprijed Vam zahvaljujemo na tome u ime projekta „Čuvari srca“.

Budite dobar čuvar svoga srca, brinite o svom zdravlju, pravilnoj prehrani, budite aktivni, provodite redovne liječničke preglede, po potrebi mijenjajte životne navike i time smanjite rizik nastanka  bolesti srca i krvnih žila, a srce će vam to znati vratiti na najbolji mogući način.

Jasna :)

16.9.2015. zaputili smo se u Bierun, mali grad u Poljskoj, u blizini Krakowa. Putovali smo sa dva auta, u jednom Đuro, Fićo i Fran, a u drugome Staša, Hölbling i Čimbur. Put je trajao skoro 8 sati, ali je prošao bez problema. Fran je spavao cijelim putem osim kada je nanjušio hranu. Onda bi se probudio, pojeo, i vratio na spavanje. Smjestili smo se hotel, u sobi smo sa prozora mogli vidjeti dvoranu koja je bila udaljena svega 500 metara. Evo i kratkih izvještaja mečeva:

Staša:

Prvo kolo smo Čimbur i ja igrali mix protiv Švicaraca, i dosta smo se loše osjećali (ja sam imala zdravstvenih problema i nisam mogla trenirat uopće:( ) tako da nije bio naš dan..izgubili smo na dva seta. Parove sam igrala opet sa Čehinjom Tomalovom i u prvom kolu smo pobijedile mlade Poljakinje na dva seta, a kasnije izgubile od Engleskinja. Sad kreću, nadam se svakodnevni treninzi tako da sljedeći put pobjeđujemo sve :)

Zvonimir Hölbling:

Mješovite parove igrao sam s nizozemskom partnericom Gayle Mahulette. Prvo kolo pobijedili smo poljski par 2:0. U drugom kolu smo igrali protiv njemačkog para Domke/Kattenbeck te smo ih pobijedili rezultatom 23:21, 21:15. U četvrtfinalu izgubili smo 2:0 od prvih nositelja, malezijskog para Wong/Chow. Obzirom da smo prvi puta igrali zajedno, a to se i moglo vidjeti u bitnim segmentima igre, svejedno sam zadovoljan cjelokupnom izvedbom.

U muškim parovima pobijedili smo u 2. kolu finski par Pyykonen/Ryhanen rezultatom 2:0. U subotnjem četvrtfinalu nismo uspjeli podignuti igru te smo izgubili 2:0 od kasnijih pobjednika, danskog para Nohr/Antonsen.

Đuro:

Prva dva meča u singlu sam pobijedio bez velikih poteškoća. Iako u oba meča u drugom setu je bilo malo gusto ali sam izvukao pobjedu.

Četvrtfinale je bilo puno teže, Malezijac je manje griješio i bio precizniji od mene. Nisam ga mogao pobijediti svojom igrom jer sam puno griješio.

Fićo:

Prvo kolo kvalifikacija u singlu sam igrao protiv Poljaka, i bez većih problema pobijedio 2:0. U drugom kolu me čekao Iranac od kojeg sam već jednom izgubio prije 2 godine. U drugom setu nakon jako dugačkog poena sam ostao bez zraka te sam morao zvati doktoricu na teren, koja mi je odmah savjetovala da prekinem meč. Već prije turnira sam osjetio probleme sa disanjem, ali ne tako intenzivno kao nakon tog poena. Bez previše razmišljanja sam predao meč, ali nisam bio svjestan da sam time automatski predao i meč parova. Ali možda i bolje da nisam igrao i forsirao.

U subotu se većina (Staša, Fran, Čimbur i Fićo) vratila u Zagreb, dok su dva Zvonimira otišli direktno u Prag na novi turnir.

Nažalost, zaboravili smo se slikati, pa vam u zamjenu šaljemo ovu sliku banane :)

MREŽNICA

Prošlog smo vikenda odlučili dvoranu malo zamijeniti prirodom te se zaputili na rijeku Mrežnicu. Ekipa u sastavu Antea, Luna, Tamara, Antonio, Luka, Borna, Vid i Ivor zajedno sa vodičem Matijom spremila se za ovaj hrabar pothvat.

Njihovi osmjesi po povratku govore više od svih riječi o tome kako nam je bilo, al pošto niste bili u mogućnosti vidjeti ih, probati ću vam malo dočarati.

Okupljanje je bilo dogovoreno ranom zorom, već u 9 sati, kod rotora. Podočnjaci, neispavanost, izostanak osmjeha (koje su kasnije nadoknadili) bili su ništa naspram straha u očima roditelja. Iako, moram priznati, dobro su se držali al strepnja se osjećala u zraku. Da su samo vidjeli sliku koju sam imao u retrovizoru kada smo konačno krenuli. J

Lagana vožnja prema Primišlju, uz jednu laganu poučnu pauzu i par informacija o Tounjskom mostu, i već smo na startu izleta. Priprema čamaca, oblačenje opreme (za one koji nisu probali, neoprensko odijelo nije baš jednostavno za obući ;) ) i ravno prema rijeci.

Kao što smo već naučili (svaka čast Vidu na domaćoj zadaći), temperatura vode je ugodnih 14 stupnjeva tako da ih je prije trebalo malo temperirati. A kako bolje nego ih uroniti u rijeku (napomena za roditelje: nije ima bilo jaaako hladno J).

Kada su sve pripreme napravljene, izlet može početi. I odmah za početak krećemo sa skokom sa prvog slapa, zagrijavanje za ono što nam dolazi. Odmah smo vidjeli da je hrabrost na nivou i da možemo dalje. Malo vježbanja kako upravljati čamcem (ponovno, za one koji nisu probali, nije lako kako izgleda), malo razgledavanja pune širine rijeke (od obale do obale) i već se iskristalizirao dream team izleta. Zaboravih napomenuti da smo složili lijepa tri mixa i dva muška para.

Malo uživanja na rijeci i evo nas do slapa od 8 metara. Kako je najlakše proći takav slap? (roditelji preskočite na sljedeći odlomak!!!  op.a.)

Naravno, skokom. J  Kako nam kamerman nije bio na poziciji prvi put, morali smo ponoviti još jednom (uopće nam nije bio problem ponovo se penjati za još jedan skok).

Ponovo malo uživanja, pjevanja, smijeha (nadoknada od jutra), veslanja, brzaca i stižemo do dvoslapa. Ovaj nam je visok samo tri metra pa bi bilo šteta ne spustiti se s čamcem niz njega. I svi su preživjeli, većina i ostala u čamcu (tko nije, ostaje među nama).

Malo po malo i brzo prođu tri sata i naša dionica rijeke.

Ali to nije sve…

Nakon izleta nastavilo se druženje, kartanje, igranje skrivača, frizbi,  klopa, neizostavni selfiji… Što se sve može kad si u zoni bez mobilnog signala. Najveći je problem ipak bio što su selfiji trebali čekati povratak u civilizaciju da bi bili objavljeni (znam da smo nehumani al…).

Nismo ni primijetili, a već je prošlo šest popodne. Roditelji još uvijek ne znaju jesmo li preživjeli ovu avanturu, tako da je bilo vrijeme za povratak. Nije nam se išlo al obaveze su obaveze.

Ponovo lagana vožnja nazad i već oko pola devet stižemo u Zagreb. Opet se roditelji drže opušteno, al se vidi olakšanje jer smo svi na broju. Sada dolazimo na one osmjehe sa početka priče, neprocjenjivo J

Jedno novo iskustvo je iza, a još puno ispred nas.  

Davor

Ovako je svoj dio vidjela trenerica Matea:

Silvačev turnir svake godine sve više buja. S obzirom na broj prijava ne sumnjam da ćemo uskoro imati i trodnevni turnir.

Uoči samog nastupa gotovo svih mojih/naših igrača treba napomenuti da je Antea trenirala 4 tjedna u nizu po dvaput na dan dok su gotovo svi drugi trenirali jednako tako, ali dva tjedna u nizu.

Osvrnut ću se ipak samo na one igrače čije sam mečeve ja osobno pratila:

Car - uz malo više tehničkih treninga može biti još bolji. Nakon prolaska grupe odigrao je vrlo dobar meč protiv Meglića.

Ban i Antea - iako loše repove tehnike uspjevaju eliminirati na treningu, kada dođu na turnir i kada im je tijelo pod adrenalinom greške se iznenadno vraćaju. Nadam se vidljivom napretku u drugoj polovici sezone, dok se udarci slegnu.

Ira - opet neprepoznatljiva u singlu. To je samo dokaz da u sportu čovjek za najbolje rezultate mora imati i glavu i talent i rad. Nadamo se da će s godinama iz Ire izaći zla sestra Ira s kojom se bori. U parovima s Anteom je bila izvrsna. Nadam se da ne griješim kad kažem da pokazuje znakove parske igračice.

Antea - pomalo stisnuta, mora u budućnosti preuzeti više inicijative. Ima to u sebi, ali se negdje u njoj začahurilo.

Antea i Car - do same završnice meča izvrsni. S obzirom da još ne radimo previše parskih treninga igra je bila odlična. Kad su vidjeli da mogu pobijediti prepustili su meč protivnicima koji su to rado prihvatili. Upravo je zbog toga važno da se ide na međunarodno turnire...iskustvo koje se tamo dobiva u budućnosti će biti jako važno.

Tamara - tek je od ove godine počela više trenirati. Osnovni problem jest kretanje prema mreži i slaba vizija igre. Ovo drugo nedostaje jer tijekom godine u nogama nema dovoljno mečeva. Može ići samo prema gore...

Luna-dozivjela sam uskrsnuće vidjevši ju spuštenu nisko u nogama. Počela je i nastavljati napad sa stražnje crte prema naprijed. Još malo tatinog žara u igri i stići ćemo do cilja.

Zanimljiva činjenica na turniru bila je samokritičnost naših igrača. Mala Dorica nakon poraza dolazi do mame i kaže kako je loše igrala, a ne spominje da je uzrok porazu mozda 15 cm viša protivnica. Antea shvaća da smeš ne radi kao na treningu i nije zadovoljna, Car shvaća da je u mixu izgubio od samog sebe...

Nakon gotovo mjesec dana treninga dolaze porazi i to može i mora biti frustrirajuće. Ipak, na moje pitanje hoćemo li preskočiti trening da se odmore, svi odgovaraju: "Ma kakav odmor, idemo trenirati...". Davor mi uz to dodaje da se sve manje njurga na treningu trčanja.

Sport oblikuje djecu...i to baš snažno zvuči.

A mi idemo dalje...

Puse,

Matea

''​Usavršavanje nikad ne prestaje''. 

Vođeni ovom izrekom, Josipa Uglešića i ja, prisustvovali smo seminaru "Pažnja u sportu" u organizaciji Hrvatske asocijacije sportskih psihologa i Hrvatskog olimpijskoga odbora.

Seminar su vodili psiholozi sa velikim iskustvom u radu sa vrhunskim sportašima i velikim klubovima, tako da primjera iz prakse nije nedostajalo.  Ono što nas se posebno dojmilo bio je veliki broj praktičnih vježbi koje smo prošli i isprobali, a mogu se koristiti u svim sportovima, uz sitne preinake.
Sam trud organizatora kao i odaziv trenera i sportaša daje nadu da bi se ovakvi seminari mogli održavati još češće i sa još većom posjećenošću.