Skip to content Skip to footer

Sandi Šaban

Ukratko o tebi?

Član sam Badmintonskog kluba Flex, osjećam se kao da imam 28 godina, ali iz nekog čudnog razloga dopuštaju mi da igram veteranska natjecanja 🙂

Završio sam IT smjer na ETF-u (sadašnji FER), a radim u Hrvatskom centru za razminiranje (Ravnateljstvo civilne zaštite).

Najznačajniji badmintonski uspjesi:
* Srebrna medalja na Svjetskom veteranskom prvenstvu u konkurenciji muških parova
* Trostruki balkanski veteranski prvak u pojedinačnoj konkurenciji i jednom u konkurenciji muških parova
* Višestruki veteranski prvak Hrvatske u konkurencijama muški pojedinačno, muški i mješoviti parovi
* Višestruki pobjednik veteranskog kupa Hrvatske u konkurencijama muški pojedinačno, muški i mješoviti parovi

Kada si i u kojem klubu počeo igrati badminton? Jesi li bi među prvim igračima u Hrvatskoj? Sjećaš li se svog prvog trenera ili trenerice i koliko su oni utjecali na tvoju ljubav prema ovom sportu?

Badminton sam otkrio relativno kasno s 33, 34 godine i odmah sam se zaljubio u ovaj sport. Iako mi je košarka još uvijek sport broj jedan, badminton je tu vrlo, vrlo blizu.  Jako volim sport, tako da sam kroz život trenirao i bavio se raznim sportovima. Kod badmintona su me najviše privikli dinamičnost, intenzitet, ali i kompleksnost igre u tehničkom, taktičkom, fizičkom i psihološkom smislu.

U početku sam samo igrao s prijateljima i na rekreativnim turnirima (Turbo liga i Max turniri), a onda nas je jednom prilikom Zlatko Šavor pozvao da se učlanimo u BK Purger. Nakon što smo počeli ostvarivati bolje rezultate na rekreativnim turnirima, pozvani smo i na treninge BK Purgera u Concordiji, tako da mi je prvi trener bio upravo Zlatko.

Kada si se počeo i natjecati? Koje ti je natjecanje ostalo najviše u pamćenju i zbog čega?

S rekreativnim turnirima sam počeo relativno brzo nakon što sam otkrio badminton, a unutar prve godine sam se s bratom Ninom počeo natjecati na B turnirima Hrvatskog kupa, te C i B turnirima u Sloveniji.

Iz tih prvih godina bavljenja badmintonom izdvojio bih osvajanje Turbo lige tri godine zaredom. Turbo liga je bila prva rekreativna badmintonska liga u Hrvatskoj, čiji je organizator bivši badmintonski sudac Tvrtko Macan, i koja je organizacijski postavila neke standarde, koji su kasnije nadograđivani u drugim rekreativnim ligama na ovim prostorima. U posljednjim godinama Turbo lige, i sam sam sudjelovao u timu koji je pomagao Tvrtku u organizaciji lige.

Među emotivno posebnijim nastupima u svojim badmintonskim počecima, istaknuo bih osvojen turnir “Roditelji i djeca” s tada desetogodišnjom Lunom, te drugo mjesto sa suprugom Lidijom na turniru bračnih parova u organizaciji BK Medvedgrad.

Najviše ću svakako pamtiti Svjetsko veteransko prvenstvo održano u Huelvi 2021. godine na kojem sam u konkurenciji muških parova 50+ zajedno s Dancem Jensom Eriksonom (osvajačem brončane olimpijske medalje u mješovitim parovima iz 2004. godine) osvojio srebrnu medalju, te u pojedinačnoj konkurenciji ušao među 16 u svijetu. Igrati na takvoj pozornici s vrhunskim igračem, kao što je Jens, nezaboravan je osjećaj.

Organizator si memorijalnog turnira „Dalibor Duspara“? Jesi li ujedno i inicijator danog turnira? Od kuda ideja?

Dalibor Duspara je, osim što mi je bio partner u parskoj igri, prije svega bio moj veliki prijatelj. Nakon što je nesretno stradao, spontano se rodila ideja da se organizira memorijalni turnir koji ne bi bio strogog natjecateljskog karaktera već turnir na kojem su u prvom planu druženje i ekipni duh, jer Dalibor je uvijek bio dobri duh svih turnira na kojima je nastupao.

Zbog covid restrikcija, prvi turnir organiziran je tek 2022. godine, a turnir je jedinstven po tome što badmintonski početnici i rekreativci imaju priliku igrati zajedno s nekadašnjim i sadašnjim prvacima Hrvatske.

Posebno mi je drago što su ove godine Daliborova kćer Bruna i sin Mislav igrački sudjelovali na turniru.

Jesi li ti zaslužan za što i tvoja najuža obitelj je u badmintonu?

Vjerojatno donekle jesam, ali i Lidija i ja volimo sport, i uvijek smo poticali djecu na sportske aktivnosti. Luna je jako zavoljela badminton i uz sve svoje druge obaveze uvijek pronalazi vrijeme za trening i turnire.

Jel postoji tjedan da nisi primio reket? Koliko često si u dvorani?

Ako nisam negdje na odmoru ili ozlijeđen, u pravilu ne prođe tjedan dana da ne uzmem reket u ruku. Danas igram puno manje i odlazim na manje turnira nego prije 4-5 godina. Obično igram/treniram jednom, dva ili tri puta tjedno, osim prije važnijih turnira kada znam biti u dvorani i po pet dana u tjednu.

Tko ti je najdraži partner ili partnerica na terenu?

Teško je to reći. Sa svakim partnerom i partnericom nastojim uspostaviti neku kemiju. Bez kemije se teško može dobro odigrati. Najvažnije je imati povjerenje u partnera, odnosno partnericu i biti mu/joj podrška. Igranje sa stalnim partnerom/partnericom donosi velike prednosti, ali je dobro i igrati i s različitim partnerima, jer svaki partner donosi u igru barem nešto drugačije, pa se uvijek može nešto naučiti i napredovati.

Kako je tvoje iskustvo koje si stekao kroz veteranske turnire i natjecanja na svjetskim veteranskim prvenstvima za hrvatsku reprezentaciju? Ima li šanse da se natjecanje takvog ranga organizira u Hrvatskoj ili je to čista iluzija?

Igranje na Europskim i Svjetskim veteranskim prvenstvima poseban je doživljaj. Na prvenstvima koja traju tjedan dana, nastupi oko 1500 igrača i igračica, a najstarija dobna kategorija je 80+. Naročito zadovoljstvo mi je igrati protiv igrača iz Azije koji njeguju dosta drugačiji stil igre.

Do sada sam učestvovao na 10 europskih i svjetskih prvenstava i uvijek sam spojio natjecateljski dio s turističkim. Tako sam nastupajući na ovim prvenstvima posjetio Indiju, Švedsku, Poljsku, Španjolsku, Tursku, … Ove godine je na redu Tajland 🙂

Nažalost broj igrača i igračica iz Hrvatske na ovim prvenstvima je, izuzev europskih prvenstava koja su se održala u Sloveniji, uvijek jako mali. Naša delegacija je uvijek među najmanjima u Europi. Svjestan sam da je odlazak na takvo prvenstvo financijski zahtjevno, jer si igrači sve moraju sami financirati, ali puno je lakše kad je ekipa veća.

Odlasci na posljednja dva balkanska veteranska prvenstva, to samo potvrđuju. Siguran sam da se nitko iz ekipe nije vratio u Hrvatsku bez želje da slično iskustvo ponovi dogodine.

Hrvatska je sigurno drugim nacijama privlačan domaćin za organizaciju svjetskog, europskog ili balkanskog veteranskog prvenstva. Mislim da to uopće nije nezvedivo, pa Slovenija je bila domaćin europskih prvenstava 2016. i 2022. godine. Balkanska prvenstva još su jednostavnija za organizaciju. Znam da je Zadar bio u igri da bude domaćin europskog veteranskog prvenstva 2021. godine, ali se, čini mi se, odustalo zbog problema s osiguravanjem dvorane u to post-covid vrijeme.